Što se gleda? 
Predlažem Tulsa King i Archive 81
2 lajka
Čudnovatije Stvari
Jel ko počeo gledati IT: Welcome To Derry?
btw ukucajte u Google: IT: Welcome To Derry, ima efekat balona 
1 lajk
Izbacivao mi YouTube stalno shorts-e o nekoj policijskoj seriji Blue Bloods, pa sam išao ju potražiti di mogu gledati ju. Naravno uz Netflix i Disney+ nije dovoljno pretplata nego ih moraš očito skupiti sve ko Pokemone 
jer je bio na Prime Videos. Na kraju sam našao i skinuo sa torrenta, stavio si na Plex i eto me već na drugoj sezoni 
To je starija neka serija ali je dugo trajala. Od 2010. do 2024. Za sad mi je stvarno super. Nije kao ove današnje serije takvog karaktera i tematike gdje guraju sve i svašta a najmanje paze o glumi i sadržaju 
.
1 lajk
Odlicna serija gledao je od pocetka do kraja, Tom Selleck glumi perfektno.
Sad imas Boston Blue to je spin off na Blue Blods.
1 lajk
Traffic (2000. g.) - Steven Soderbergh - 10/10
Sodherbergh je jedan od onih redatelja-štrebera kao i Tarantino koji su valjda pogledali tisuće filmova, upijali svoje idole i uzore, te uspjeli napraviti i hrpu odličnih svojih uradaka, jer u filmu 90-ih kao i cijeloj pop kulturi je do tada uglavnom sve rečeno i ideje su potrošene i ispričane, no to ne znači da se ne može napraviti remek djelo sedme umjetnosti i u to vrijeme..
Prva priča ovog sjajnog filma počinje naizgled uobičajeno kada obični policajac (Benicio Del Toro) i njegov vjerni partner otkriju ogromnu pošiljku kokaina negdje u pustinjama Meksika i sve je nekako prirodno i uvjerljvo jer se priča španjolski i sama kamera snima na drugačije i potpuno amaterski i polako nas uvodi u zaplet. Oni presretnu pun kamion kokaina, ali ga presretne glavni šef njihove policije i preuzme taj plijen kao i zaslugu za sami čin.
Kad ga on pita:
-Tko ti je dojavio za ovo?
- Ptičica!
- Tko je ta tvoja ptičica?
- Ptičica nema ime!
Tada se već nazire da je ovo jedan od najboljih filmova u novijoj kinematografiji.
Robert (Micheal Douglas) je jedan jako inteligentan Američki državni službenik čija je ambicija postati šef za suzbijanje droge u Americi i švercanje kroz Američko-Meksičku granicu. On dolazi u Washington gdje se sastaju stručnjaci za to pitanje, ali nemaju zapravo ni srca a ni snage da riješe situaciju koja se u potpunosti izmiče kontroli.
On prepoznaje da su i njegova kćerka, i žena pa čak i on dio samog problema.
No tu nije kraj, već se film zahuktava i slijede scene jedna za drugom i to sve bolje i bolje.
Glavni šef policije uvjerava našeg policajca i junak Benicia da sa partnerom uhite plaćenog ubojicu i psihopata Francisca, nudeći mu u toj sumanotoj i preopasnoj akciji promaknuće ako ga uhiti.
Ono što kroz sve te priče koje su nepovezane na početku i nižu se brzinski jedna za drugom jest švercanje droge na Američko-Meksičkoj granici te borba između dva najveća narko-kartela u Meksiku, ali ono što je zapravo još zanimljivije i zapanjujuće jest da se akteri tih priča nikako i ne poznaju niti su svjesni jedni drugih .
Glavna tema filma su u biti dvije obitelji koje su prisiljene da preispituju svoje ljudske i moralne vrijednosti.
Tada se javlja i ta druga priča kada žena koju glumi Catherine Zeta Jones počinje polako shvaćati da je njezin muž narko boss nakon šokantnog uhićenja, a ne uspješni poduzetnik za kojeg se predstavlja već godinama.
Ona će pak pregaziti sve svoje moralne i etičke vrijednosti da bih spasila dijete , muža , brak, ali i njihov bogati i elitni život na koji su navikli iako ih prijatelji napuštaju nakon tog sramotnog uhićenja.
Tada ide fenomenalna scena kad se Benicio pretvara da je homoseksualac da bih zaveo tog ubojicu nekakvom kafiću i da bi ga uspio privesti u policiju. Briljantno!
Prepusti ga šefu narko policije i tada slijede strašne scene brutalnog mučenja tog plaćenog ubojice koje nisu za one slabog želudca, ali sve to doprinosi uvjerljivosti samog filma.
Priča se tada prebacuje na kćerku Michael Douglasa koja se drogira sa svojim društvom i vode neke tinejdžerske filozofske razgovore o životu potpuno razvaljeni. Jedan od njih se predozira, ali oni ga naravno ne smiju spasiti hitnom pomoći već ga bezdušno autom ostavljaju ispred bolnice, doslovno na milost ili nemilost lokalne medicinske službe.
Vrhunac filma je kad policija prisluškuje Catherine i obiteljskog odvjetnika njezinog muža za kojeg je vjerovala da je uspješni poduzetnik, ali on tada pojačava glazbu u sobi i otkriva joj da je on zapravo najveći narko boss u zemlji.
Njezin izgled lica i unutarnje previranje je nezaboravno u tim trenucima.
No radnja filma se ne usporava , već se i dalje nižu genijalne scene kad ta dva policijska partnera u kombiju za prisluškivanju vode ingeniozne i nezaboravne dijaloge ravne onima u Tarantinovim filmovima.
Njih glume jedna od dva najkul glumca Don Cheadle i Luis Guzman.
Jedna od scena u kombiju je kad se oni klade u mizernih 10 dolara da li je Catherine zapravo znala da joj je muž najveći narko boss u državi. Genijalno.
Ali sami film i dalje ne pada već dapače nastavlja da oduševljava, kada žena od Roberta (Douglasa) priznaje njemu nasamo da već pola godine zna da se njihova mlada, inteligentna i perspektivna kćerka zapravo drogira. Totalni raspad sustava i obitelji, te također jedna od boljih scena prikazana na filmskom platnu.
Zatim slijedi i početak suđenja tom narko bossu i tad se oni zapravo i susreću nakon toliko godina laganja o njegovom pravom poslovanju i trgovinom narkoticima.
On joj kasnije na telefon između rešetaka daje i skrivene poruke o svojim tajnim računima sa novcima u raznim bankama.
Scena kad brutalni šef narko policije nakon mučenja plaćenog ubojice natjerava ga da prizna i otkuca sve lokalne krimose i narkodilere je toliko upečatljiva i potresna , jer i on sam zna da potpisuje svoju smrtnu kaznu tim činom i ruši taj cijeli svoj životni kodeks ako ga uopće i ima.
Tada se polako javlja i rasplet radnje.
Benicio i njegov partner zajedno sa komesarovom interventnom policijom privode cijeli narko kartel u Tihuani u rane jutarnje sate što je također jako bitan momenat za film ali nas ne dovodi do njegovog kraja već i dalje traje i nastavlja oduševljavati.
Ovo je toliko jak film gledano iz svih aspekata od scenarija, režije, kamera, a glumačka postava je prejaka, gdje se čak i Salma Hayek pojavljuje u totalno nebitnoj sporednoj ulozi nekakve ljubavnice jednog od lokalnih dilera. Prejako!
Ali je još bolje kada Benicia pokušaju da potkupe Američka tajna služba i inspektori u nekakvoj smješnoj sceni u bazenu i pitajući ga šta on zapravo hoće umjesto novca?
On kaže da djeca i u Meksiku kao i u Americi vole bejzbol, ali da na njihovom stadionu nema reflektora..
On hoće da se djeca što više bave sportom, a ne da postaju kriminalci i dileri.
Fenomenalno!
Nema dalje!
Tada se opet radnja vraća na ženu i ona otkriva u slikama bnakovne skrivene račune , valjda sa Kajmanskih otoka.
Ona pristaje na sve, samo da spasi obitelj, muža i nedužno dijete, ali i taj njihov bogati i eltni način života.
Totalni moralni kolaps jedne osobe i njezina transformacija u ono što nije nikad ni sanjala da će postati.
Tada se ona i odlučuje da nađe plaćenog ubojicu za svjedoka u suđenju svom mužu, te nalazi upravo ovog izmučenog psihopata.
Tako se polako sklapaju veze između različitih scena, priča i likova koji nose ovaj film te ga sklapaju u jednu veliku cjelinu.
Bizaran i potpuno neočekivan trenutak je scena kada plaćeni ubojica umjesto svjedoka ubije podmetnutom auto-bombom policijskog služebenika tj. jednog od ovih policijskih partnera Luisa Guzmana.
Tada i ovaj drugi Don Cheadle doživljava ogromni krah i može se skoro opipati njegova bol zbog gubitka najboljeg prijatelja.
Polako se svi akteri povezuju u našim glavama i jedva čekamo konačan rasplet ove filmčine.
Tada se radnja prebacuje na Benicia koji sazanje da ga je ovaj partner i dugogodišnji prijatelj izdao i ima nekakve kotnakte sa američkom tajnom službom. Vidi se također njegovo razočarenje i bol.
Zatim dolazi auto sa tajnom službom i njegovim partnerom i odvode i da ih likvidiraju negdje daleko u pustinju.
I zatim kopaju rupu u pustinji i ubijaju mu partnera, i tada mislimo da je to to. Kraj?
Ali ne, Benicia ostavaljaju na životu, ali mora pristati da surađuje sa Amerikancima.
Najvažniji svjedok je ipak ubijen oko kojeg se i vrti radnjai narko boss preživljava sudski proces.
Ali to još nije kraj.
Slijedi legendarna scena kad mu Don Cheadle upada u kuću i prijeti mu. Potuče se sa njegovim tjelohraniteljima radi smrti svog partnera, ali kamera otkriva da je ostavio bubicu za prisluškivanje pod stolom.
Tada se opet fokus radnje vraća na istražnog suca Douglasa koji nekim čudom uspije spasiti svoju kćerku koju svodici prodaju u zamjenu za heroin.
Tu se vidi njegov lom i preobražaj , jer na konferneciji za novinare odbacuje i karijeru i svu svoju dosadašnju borbu da bi samo pomogao svojoj kćerci da se spasi. Fantastična poruka za kraj filma!
I onda ide odjavna špica još jednog heroja Benicia koji gleda utakmicu lokalne djece kako igraju bejzbol na prelijepom stadionu osvjetljenom reflektorima. Tada zapravo shvaćamo da je to njegova nagrada što je on ostavio svom mjestu.
Mafije, krimninala, droge će i dalje biti, ali to je u biti i njegovo iskupljenje i katarza i konačna pobjeda.
Ovo je jedan od onih jakih filmova koji te tjeraju da cijelo vrijeme razmišljaš i preispituješ svoj život i stavove. Čak i mjesecima nakon napuštanja kino dvorane!
Sodherbergh je napravio hrpetinu odličnih filmova, ali ovo je remek djelo sa vrlo jakom porukom.
A Scanner Darkly (2006)
Richard Linklaterova adaptacija romana “A Scanner Darkly” Philipa K. Dicka iz 2006. godine predstavlja vizualno i tematski jedinstvenu meditaciju o drogi, nadzoru i percepciji stvarnosti. Smještena u distopijsku viziju „sedam godina od sada“, i priča istražuje post-9/11 svijet obilježen totalitarnim nadzorom, korporativnom kontrolom i farmaceutskom ovisnošću, u kojem paranoja oblikuje svakodnevicu. Linklaterova odluka da film snimi rotoskopskom animacijom čini ga ne samo iznimno originalnim vizualnim iskustvom, nego i najvjernijom ekranizacijom Dickova opusa, u kojoj se sukob između identiteta, drogovne zavisnosti i društvenog nadzora pretvara u duboko filozofsku i egzistencijalnu problematiku.
Centralni lik, Bob Arctor (fenomenalni Keanu Reeves), istovremeno je i Fred – tajni agent koji špijunira vlastitu grupu prijatelja ovisnih o drogi Substance D. Kemijska podjela mozga koju uzrokuje droga paralelno s razdvajanjem Arctorovih identiteta stvara paradoksalnu situaciju u kojoj on špijunira samog sebe. Kroz ovu distorziju identiteta, Dick i Linklater istražuju granice samopouzdanja, percepcije i kontrole, naglašavajući kako sustavi nadzora i droga izobličuju stvarnost, čineći objektivno opažanje gotovo nemogućim.
Rotoskopska animacija ne samo da odražava halucinatornu i paranoičnu atmosferu, nego i sublimno filtrira stvarnost, stavljajući gledatelja u istu zamućenu percepciju kao i likove. Posebno upečatljiv element je „scramble suit“ Fredova nadzornika – animirani odjevni predmet koji mijenja identitet korisnika u stvarnom vremenu, vizualno ilustrirajući Dickovu fascinaciju problemom identiteta i anonimnosti. Glumačka ekipa, uključujući Reevesa, Roberta Downeyja Jr., Woodyja Harrelsona i Winonu Ryder, svojim izvedbama dodatno osnažuje psihološku kompleksnost likova, dok rotoskopija briše sve stereotipe povezane s njihovim stvarnim životima, dopuštajući publici da ih vidi isključivo kroz prizmu priče.
Tematski, film i roman istražuju kako društvo i sustavi moći ograničavaju slobodu pojedinca, dok droga i nadzor djeluju kao alati distorzije stvarnosti. A Scanner Darkly ne osuđuje korisnike droga; umjesto toga, prikazuje ih kao žrtve društvenih i političkih manipulacija, čime Dick naglašava univerzalnu ranjivost ljudskog uma. Kroz sve ove slojeve, priča postavlja ključna pitanja o percepciji, istini i egzistencijalnoj ranjivosti – pitanja koja ostaju jednako relevantna danas.
Linklaterov film je tako rijedak primjer adaptacije koja ne samo da prenosi radnju romana, nego i njegovu filozofsku suštinu: prikazuje kako ljudi, u pokušaju da pobjegnu od vlastitih slabosti ili okoline, postaju suučesnici vlastite propasti. Animacija, izvedbe i vjerno praćenje Dickove metafizičke i paranoične naracije čine “A Scanner Darkly” izuzetnim djelom suvremenog nezavisnog filma i trajnim ogledalom Dickove vizije svijeta „viđenog kroz tamno staklo“.
Ja evo skidam ovaj
1 lajk
Umro je Chuck Norris!
Počivao u miru legendo.
Evo nekih viceva:
- Chuck Norris je jednom brojao do beskonačno i to dvaput.
- Chuck Norris ne radi sklekove. On gura Zemlju dole
- Internet postoji jer Chuck Norris želi da ljudi znaju da je živ.
- Chuck Norris ne kasni — vrijeme urani.
2 lajka
Tarantino mi je najdraži redatelj i evo samo nekakav osvrt na jedan od manje poznatih filmova:
“Kill Bill” nije film koji se samo gleda. To je film koji te preuzme, rastavi i sastavi kroz čisti stil, muziku i emociju.
Quentin Tarantino ovdje ne radi “klasičnu priču o osveti”, on pravi filmsku posvetu svemu što voli: kung-fu filmovima, japanskim samurajskim pričama, westernima i grindhouse estetici. I sve to spaja u jedno brutalno elegantno iskustvo.
Uma Thurman kao The Bride je srce filma. Nije ona “superheroina” u klasičnom smislu: ona je slomljena, izdana, ali neumoljiva. Njena snaga nije u tome što ne osjeća bol, nego što kroz bol ide do kraja. I to je ono što lik čini toliko ljudskim i moćnim.
Malo ljudi zapravo zna koliko je film pun pažljivo skrivenih referenci i detalja. Na primjer, anime segment priče o O-Ren Ishii nije tu samo kao stil, to je Tarantinov način da pokaže brutalnu prošlost lika bez klasične ekspozicije. U par minuta dobiješ kompletnu tragediju, stilizovanu kao japanski animirani film.
Tu je i Hattori Hanzo mač : simbol časti i savršenog oružja koje nije samo “rekvizit”, nego produžetak ideje da osveta mora biti “čista”, gotovo ritualna.
Soundtrack je posebna priča. Tarantino je poznat po tome da ne komponuje muziku, nego je “kopaju” iz zaboravljenih ili neočekivanih izvora i daje im novi život. Zato Kill Bill zvuči kao miks spaghetti westerna, japanskog funka, surf rocka i Morricone atmosfere. Svaka scena ima svoj muzički identitet, i često upravo muzika nosi emociju više nego dijalog.
Jedan od najjačih dijelova filma je “House of Blue Leaves” sekvenca : borba protiv Crazy 88. To je čista koreografisana ludnica, stilizovana do granice video-igre, ali opet ima težinu jer znaš koliko je The Bride već prošla prije toga.
A onda dolazi Pai Mei trening, dio koji mnogi podcijene, ali zapravo objašnjava njenu transformaciju. Tu više nije riječ samo o osveti, nego o disciplini, kontroli i prelasku granice ljudske izdržljivosti.
I sve to vodi ka finalu : Billu.
Nakon svih njegovih ljudi, nakon svih “nivoa”, dolazi on. I tu film naglo mijenja ton: iz akcijskog spektakla u intimni, gotovo filozofski razgovor. To nije samo borba – to je kraj jedne emocije koja je cijelo vrijeme gorjela ispod površine.
Na kraju, “Kill Bill” ostaje jedan od rijetkih filmova koji uspijeva biti istovremeno brutalan i poetičan. Film o ženi kao simbolu snage, o časti koja ima cijenu, i o stilu koji je toliko jak da postaje dio pop-kulture.
Nije to samo Tarantino film.
To je čista filmska opsesija, i zato ga ljudi i danas gledaju kao da je izašao jučer.
TV Show - From (horror)
Dva puta pogledao, uskoro nova sezona. Jako preporucujem. Ako volite gledati malo horrorce 